Uzgoj konja lipicanske pasmine

Tradicije uzgoja lipicanaca u Slavoniji, Baranji i Srijemu, kao nematerijalno kulturno dobro, upisane su u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske početkom 2017. godine. Krajem 2017. godine započela je međunarodna inicijativa za izradu nominacije prema UNESCO-u, Ministarstvo kulture je glavni koordinator Republike Hrvatske za pripremu i izradu nominacije, a podršku u pripremi nominacije dali su brojni nositelji ovog kulturnog dobra, od Državne ergele Đakovo i Lipik do većih i manjih konjogojskih udruga koje se bave uzgojem lipicanaca na području Slavonije, Baranje i Srijema, kao i znanstvene, obrazovne, kulturne i upravne institucije.

Povijest lipicanaca

Tradicije uzgoja lipicanaca u Slavoniji, Baranji i Srijemu važan su dio kulturne baštine Republike Hrvatske. Uzgoj lipicanaca imao je veliku ulogu u hrvatskoj povijesti, posebice u kulturi plemićkoga, veleposjedničkoga i vojnoga sloja, kao i u narodnome životu. Prvi lipicanci na području Hrvatske uzgajani su već oko 1700. godine u ergeli grofa Andrije Jankovića u Terezovcu (današnjem Suhopolju) kod Virovitice. Na toj je ergeli nastala linija Tulipan oko 1800. godine. Službeno je uvrštena u jednu od osam priznatih linija pastuha lipicanske pasmine i jedina je porijeklom iz Republike Hrvatske. Uzgoj lipicanaca u Hrvatskoj danas se provodi u dva oblika: uzgoj u državnim ergelama i tradicijski uzgoj u seoskim gospodarstvima. Između oba načina postoji uska povezanost i usklađenost koja se razvija od 19. stoljeća, a posebno je naglašena od 20-tih godina 20. stoljeća kada su osnovane prve konjogojske seljačke udruge u Slavoniji.

Lipicanci u Đakovu

Začetak uzgoja i selekcije konja lipicanske pasmine u Đakovu, odnosno Hrvatskoj, veže se za 1806., kad su rasplodna grla navedene lipicanske pasmine uslijed ratnih okolnosti premještena iz ergele Lipica u ergelu đakovačke biskupije.

Uzgojno-selekcijski rad, odnosno rad i briga o uzgoju te formiranje đakovačkog lipicanera pod stalnim je nadzorom konjogojskih stručnjaka s ciljem ostvarivanja selekcijskog napretka i očuvanja elitnog genetskog potencijala lipicanske pasmine u Republici Hrvatskoj. Velika pozornost posvećuje se odabiru matičnih kobila za daljnji uzgoj, s naglaskom na vanjštinu, kretanje i uzgojni i rasplodni potencijal svake kobile. Također, pastusi kao značajni čimbenici u selekcijskom napretku prolaze posebne kriterije odabira, a često se radi održavanja genetske varijabilnosti koriste pastusi iz uzgoja drugih država, najčešće iz europskih državnih ergela lipicanske pasmine.

Državna ergela Đakovo za uzgoj i selekciju konja koristi dvije lokacije - Pastuharnu, smještenu u srcu Đakova, i Ivandvor, u neposrednoj blizini grada.

Današnji đakovački lipicanac odraz je uvjeta i prilika pod kojima se odvijao njegov uzgoj. Snagom i veličinom nadmašuje tipove uzgojene na ergelama Lipica i Piber. Zbog toga su lipicanci pogodni za sportska i turnirska natjecanja te priredbe domaćeg i međunarodnog karaktera na kojima postižu zavidne rezultate.

Državna ergela lipicanaca Đakovo i Lipik