Grad Đakovo, administrativna jedinica koja obuhvaća gradsko središte i okolna sela Piškorevce, Budrovce, Đurđance, Kuševac, Ivanovce Đakovačke, Široko Polje, Nove Perkovce i Selce Đakovačke, prema popisu stanovništva iz 2021. ima 23 687 stanovnika, a brojem stanovnika devetnaesti je hrvatski grad i drugi po veličini u Osječko-baranjskoj županiji.
Prapovijesni nalazi
Povijest Đakova započinje u 11. stoljeću, ali područje grada i okolica – Đakovština – naseljeno je još u neolitiku, oko 5500 godina prije Krista. Nedaleko od današnjeg Đakova, na Štrbincima, nalazilo se rimsko naselje Certissia. U pisanim spomenicima tek se u 13. stoljeću počinje spominjati grad u dokumentima srednjeg vijeka kao Dyacon, Dyaco, Diaco, Deako, Dyakow, a iz arheoloških vrela znamo da je postojao u 11. stoljeću, dakle grad je star oko 1240 godina i smješten je u početku oko sadašnje crkve Svih Svetih.
Biskupi u Đakovu
Razvoj grada ubrzava se s preseljenjem bosanskih biskupa u Đakovo. Brat hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV., knez Koloman, poklonio je 1239. bosanskom biskupu Ponsi za sjedište biskupije grad Đakovo i okolicu. Đakovački biskupi su često, osim duhovni pastiri, bivali i prosvjetitelji, gospodarstvenici, književnici, mecene, ali i ratnici. Među njima je i prvi poznati pisac među đakovačkim biskupima i svećenicima - Mijo Kesarić, ujedno i utemeljitelj slavne biskupijske ergele, danas Državne ergele lipicanaca.
Okupacija Turaka
Đakovo je okupirano 1536. u velikom turskom pohodu na Slavoniju. U tursko doba Đakovo se zvalo Jakova, a imalo je rang „kaze“, tj. kotara. Po slavnom turskom putopiscu Evliji Ćelebiji, Jakova je bila poznata po pašinim dvorima i lijepim džamijama: Hadži-pašinoj, Kaston-pašinoj i Ibrahim-pašinoj. Ostala je sačuvana ova potonja, ali pretvorena u katoličku crkvu Svih Svetih. Nakon oslobođenja od Turaka Đakovo se mukotrpno i polagano razvija, poglavito zahvaljujući svojim biskupima. Najveći trag ostavio je biskup Strossmayer (1815-1905.), graditelj grandiozne đakovačke katedrale.
Ratovi
U 20. stoljeću razvoj Đakova tri puta prekidaju ratovi. Posebice je tragične posljedice imao Drugi svjetski rat kada su se nekoliko puta u samom gradu vodile borbe, a više puta je gađana i oštećivana katedrala, koja je pretrpjela i teška oštećenja u požaru 1933. kada su izgorjele i prve katedralne orgulje. Đakovčani su se početkom devedesetih opredijelili za neovisnost Hrvatske i u velikom broju uključili u postrojbe hrvatske vojske. Nakon gotovo pola stoljeća 15. rujna 1991. ponovno su vođene borbe u samom gradu između Hrvatskih snaga i jedinica bivše JNA: nakon trodnevnih borbi jedinice JNA predale su se hrvatskim braniteljima iz Đakova.
Svjetski velikani u Đakovu
Uz ratne događaje 20. stoljeće su obilježili i posjeti svjetskih velikana Đakovu. Tako je 17. studenog 1927. godine u Đakovu boravio kardinal Roncalli, kasniji papa Ivan XXIII. Dobri. Engleska kraljica Elizabeta II. sa suprugom i kraljevskom svitom posjetila je 1972. đakovačku lipicansku ergelu u sklopu svog službenog posjeta SFRJ. Ergela Đakovo 15. ožujka 2016. po drugi put ugostila je člana britanske obitelji. Stopama kraljice Elizabete II., prošetala je Camilla, vojvotkinja od Cornwalla.
Đakovo i pape
Zlatnim slovima ostat će zapisano kako je 7. lipnja 2003. sluga Božji Ivan Pavao II., poglavar Rimokatoličke crkve, nasljednik Svetoga Petra, pohodio Đakovačku i Srijemsku biskupiju. „Divim se ljepoti slavonske ravnice, žitnici Hrvatske”, rekao je ispred katedrale pozdravljajući narod šokačkim šeširom. Pet godina kasnije ponovno veliki događaj za Đakovo: 18. lipnja 2008. Sveti Otac Benedikt XVI. uspostavio je Crkvenu pokrajinu Đakovačko-osječku te je uzdigao Biskupiju Đakovačko-osječku na metropolitansko sjedište, a preuzvišenog mons. Marina Srakića, dotadašnjeg biskupa đakovačko-srijemskog, imenovao je za prvog nadbiskupa metropolita đakovačko-osječkoga. Papa Franjo 18. travnja 2013. godine nadbiskupom i metropolitom đakovačko - osječkim imenovao je preuzvišenog mons. Đuru Hranića.