Moto: Izaberi posao koji voliš i nećeš morati raditi ni dana u životu.
Interesi: crtanje, grafika, fotografija, film, tradicijska baština, hodanje u prirodi, vožnja biciklom, životinje
O meni: Uh… teško je pisati o sebi. Najkraće rečeno, po struci sam magistrica likovne kulture, grafičarka, crno–bijeli svijet, zaljubljenik u vizualnu umjetnost, a najviše u Knifera.
Poduže rečeno, rođena sam 6. svibnja 1990. u divnom nam Đakovu. Završila sam preddiplomski studij Likovne kulture na Umjetničkoj Akademiji u Osijeku. Trud, rad i požrtvovnost donijeli su 2012. godine Dekanovu nagradu za uspjeh u umjetničkom radu i uspjeh tijekom studija (na što sam izuzetno ponosna).
Za svoj diplomski studij na Umjetničkoj Akademiji u Osijeku odabrala sam Odsjek grafike, u klasi prof. Maria Čaušića. Ili je grafika odabrala mene, ne znam. Diplomski studij začinila sam jednim semestrom Erasmus programa na Faculty of Music and Visual Arts u Pečuhu. Pečuh mi je pružio šansu za usavršavanje umjetničkih vještina i tehnika u grafici, istraživanje mađarske tradicije i kulture te stjecanje novih prijateljstava. Diplomirala sam likovnu kulturu 2015. god., modul grafika pod mentorstvom doc. art. Stanislava Marijanovića, inače divnog profesora, poznatoga ilustratora i grafičara. To je to što se tiče najljepših studentskih dana.
Danas radim u školi kao učiteljica likovne kulture (i to u nekoliko škola) i jako volim svoj posao. Svojim znalačkim i kreativnim radom nastojim razviti kreativne potencijale kod djece. Pokušavam nastavu učiniti zanimljivom i prilagoditi je učenicima, pobrinuti se da razredno ozračje bude ugodno i opušteno te stvoriti okruženje u kojem se djeca rado i slobodno likovno izražavaju.
U svoje slobodno vrijeme radim sve ono što se odnosi na umjetnost kao životni stav: puno crtam, što za svoju dušu, što po narudžbama, okušavam se u ilustriranju knjižica poput Rat smijehom, Istraživanje baštine u Muzeju Đakovštine – Vodič za djecu, Narodne pripovijetke iz okolice Đakova, sudjelujem u manifestaciji Malih vezova kao predsjednica likovnog natječaja, fotografiram, posjećujem izložbe, vodim likovne radionice za djecu i odrasle, pripremam buduće studente za Akademiju, itd. Ima toga dosta.
Od prošle godine, zajedno s prijateljicom i radnom kolegicom Majom Nikačević, činim duo becharusha. Becharusha je ponajprije spoj prijateljstva, a onda svega ostalog. Spojile smo ono u čemu se savršenom nadopunjavamo, a to su ljubav prema likovnoj umjetnosti i ljubav prema tradicijskoj baštini. Neki dan, netko nas je na Instagramu nazvao čuvaricama tradicije – hm… da, tradicijsku baštinu pokušavamo sačuvati od zaborava i oživjeti je u sasvim novom ruhu kako bismo je približili mlađim generacijama.
Kad se zasitim vizualnih umjetnosti, kad me zabole ruke, šetnja prirodom (a posebno Borovikom), lagana vožnjica ili dobro društvo puni baterije za novo vizualno istraživanje.
Onaj moto sa samog početka koji sam zapisala: Izaberi posao koji voliš i nećeš morati raditi ni dana u životu. zapravo savršeno opisuje sve ovo što sam napisala… jer, zaista, ponekad ne znam je li to što radim posao ili hobi.
Follow: