Katedrala sv. Petra

„Crkva dakle djakovačka već i samim svojim vanjskim strojem odgovara posve zemljopisnomu položaju našemu i opominjat će živo naš narod na onu posebnu uzvišenu svrhu, na koju smo u ovim europejskim stranama posebice pozvani. Na to smjerati ima sva umjetnost naša...“ zapisao je graditelj katedrale Josip Juraj Strossmayer 1874., osam godina prije dovršetka, a osam godina poslije početka gradnje najznačajnijeg kulturnog spomenika u Đakovu, najljepše katedrale između Venecije i Istanbula, kako je rekao slavni papa Ivan XXIII. Dobri.

16 godina gradnje

Gradnja katedrale (1866. - 1882.) najznačajniji je događaj u kulturnoj povijesti Đakova i jedan od najznačajnijih hrvatskih graditeljskih pothvata svoga vremena. Suvremenici izgradnje i dovršetka katedrale nazivali su je „čudovištem umjetnosti”, a jedna mlada snaša iz okolice Đakova na upit slavnog Isidora Kršnjavija, koji ju je zatekao u netom posvećenoj katedrali, što misli o njenom izgledu, ovako je odgovorila: „Kako li mora biti lijepo u nebu, kad je tu već tako!“. Nacrte za katedralu biskup Strossmayer naručio je u Beču kod arhitekta Karla Rösnera. S njim potpisuje ugovor o gradnji u Đakovu 17. travnja 1866. Međutim, Rösner umire 1869., a nakon njegove smrti posao preuzima arhitekt Friedrich Schmidt, po mnogima najčuveniji gotičar 19. stoljeća, kojemu i Strossmayer priznaje „da mu se imade mnogo zahvaliti što mu se gotika s romantikom i u nutarnjosti i vanjštini crkve onako divno slaže”. Crkva je pokrivena crijepom u svibnju 1871. Konačno dovršenje crkve dogodilo se nakon 11 godina, a posvećena je 1. listopada 1882.

Bogata unutrašnjost

Katedrala je bogato oslikana i urešena skulpturama. Oslikavanje je trebao obaviti najslavniji slikar nazarenske škole J. F. Overbeck, ali je umro, pa su posao obavili njegovi sljedbenici, njemački slikari koji su živjeli u Rimu, otac i sin Alexander-Maximilian Seitz i Ludwig Seitz. Načinjene su 43 freske, od kojih je dvije napravio talijanski slikar Ludovico Ansiglioni. Ove su slike, po mnogima, jedna od najvrjednijih umjetničkih vrijednosti katedrale. Osim slika, katedrala ima 7 oltara i svečanu propovjedaonicu na kojima su kameni kipovi i reljefi svetaca. Glavni oltar je remek-djelo arhitekture posvećen katedralnom patronu sv. Petru apostolu. Odabir svetačkih likova na sporednim oltarima povezan je s poviješću biskupije, idejama biskupa graditelja i općom pučkom pobožnošću. Najviše skulptura izradili su Vatroslav Donegani, Ivan Rendić i Georg Feuerstein. Sve zidne plohe katedrale ukrašene su bojanim ornamentima vrlo različitih oblika. To je djelo slikara-dekoratera Josipa Voltolinija i njegovih suradnika.

Orgulje

Velika su vrijednost katedrale orgulje na pjevačkom koru s velikom rozetom u pozadini. Prve orgulje izgorjele su u velikom požaru koji je u katedrali buknuo 1933. Sadašnje orgulje gradila je poznata slovenska orguljska tvrtka Franca Jenka. Imaju 73 registra, 3 manuala i pedal sa 5.486 svirala. Crkveni inventar izrađen je u historicističkim stilovima. U kripti su nadgrobne ploče đakovačkih biskupa te grobnica J. J. Strossmayera s reljefom koji je izradio kipar Rudolf Valdec 1913. godine. Katedrala je istaknuti primjer historicističkog gesamtkunstwerka, gdje je neoromanička ideja provedena dosljedno od pročelja preko oltara do skulptura i oslika. Katedrala je sačuvala izvorni izgled iako je 1933. stradala u požaru, a 1941., 1945. i 1991. pretrpjela oštećenja od ratnih razaranja.