Spomenik „Glava koja tone” podignut je na mjestu masovne grobnice na nekadašnjoj Parokovoj livadi/Župnoj livadi, a posvećen je žrtvama komunizma Đakova i Đakovštine pogubljenima nakon 17. travnja 1945. godine i ulaska partizana u Đakovo. Postavljen je 2009. godine iza crkve Svih Svetih.
„Glava koja tone” rad je akademskog kipara Antuna Babića iz Vinkovaca. Izgled spomenika prepušten je slobodnom izričaju autora, koji je inspiraciju tražio u iskazima svjedoka tih strašnih događaja 1945. Ubijeni ljudi su često zakapani na brzinu te su dijelovi njihova tijela tonuli u zemlji ili se čini da su iz nje izranjali. Takav osjećaj, da žrtve u zemlju propadaju ili iz nje izranjaju, kao spomen na njih, a uz potpuno izbjegavanje naturalističkog opisa, autor je nastojao izraziti svojim ekspresivnim kiparskim sredstvima.
Skulptura je odlivena u bronci, visine 40 cm s bazom 50x50 cm, u koju je klasičnom kapitalom urezan tekst. Zapravo predstavlja spomen-obilježje jer obilježava stratište i masovnu grobnicu iz Drugog svjetskog rata - autentično mjesto pogubljenja nedužnih žrtava, vojnika i civila, većinom Đakovčana. Time je i sama vrijednost ovoga spomenika još veća i značajnija, ne samo umjetnička, već i povijesna.