Šezdeseti Đakovački vezovi ostavili su neizbrisiv trag u srcima svih koji su posljednjih tjedana bili dijelom najveće hrvatske manifestacije izvornoga folklora. Đakovo je ponovno postalo mjesto susreta prošlosti i sadašnjosti, mjesto gdje se baština ne čuva samo u nošnjama, pjesmi i običajima, nego i u ljudima koji je s ponosom prenose novim generacijama.
Ovogodišnji Vezovi započeli su još sredinom lipnja bogatim uvodnim programom koji je obuhvatio Dane otvorenih vinskih podruma Đakovačkog vinogorja, Bonavitu u Trnavi, Ivanjske kresove, Vezovske igre, brojne dječje radionice, izložbe, predstave, koncerte i kulturne programe diljem Đakovštine. Svaki je događaj bio još jedna nit u velikom vezu koji već šest desetljeća spaja tradiciju, umjetnost, vjeru, zajedništvo i slavonsko gostoprimstvo.
Poseban doprinos dali su Mali vezovi, koji su ponovno pokazali kako budućnost naše baštine počiva u najmlađima. Dječja povorka, pjesma, igra i radionice ispunile su grad radošću i potvrdile da ljubav prema tradiciji počinje od najranijih dana.
Kako se približavao prvi vikend srpnja, atmosfera u gradu postajala je sve svečanija. Poseban trenutak bilo je svečano otvorenje 60. Đakovačkih vezova glazbeno-scenskim programom „Neka se zovu: Đakovački vezovi!”, kojim je na dostojanstven način obilježena velika obljetnica manifestacije.
Vrhunac cijele manifestacije tradicionalno je stigao posljednjega dana, kada su ulice Đakova ispunili zvuci tambura, pjesma i raskoš narodnih nošnji. Ovogodišnja svečana povorka bila je posebno simbolična – gradom je prošlo 60 folklornih skupina, kao podsjetnik na šest desetljeća postojanja Đakovačkih vezova, uz 48 konjskih zaprega i 63 konjanika, koji su još jednom pokazali neraskidivu povezanost Slavonije s konjima, ravnicom i običajima. Tisuće sudionika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Češke, Grčke, Srbije, Australije, Kanade, Slovenije, Austrije, Njemačke i brojni posjetitelji stvorili su prizore koji će se dugo pamtiti, potvrđujući da Đakovački vezovi nisu samo manifestacija, nego emocija koju zajedno žive cijeli grad i njegovi gosti.
Nakon svečane povorke uslijedile su smotre folklora, sveta misa u đakovačkoj prvostolnici te izbor za najbolje nošeno narodno ruho u sklopu završnog glazbeno-scenskog programa „Slavonijo, zemljo plemenita”. Upravo je taj trenutak, kada su se na pozornici spojili ljepota tradicijskog ruha, pjesma, ples i ponos sudionika, dostojanstveno zaokružio još jedno nezaboravno izdanje Đakovačkih vezova.
Šezdeseti Đakovački vezovi ponovno su pokazali da tradicija nije uspomena na prošlost, nego živa vrijednost koja okuplja ljude, povezuje generacije i gradi identitet. U svakom izvezenom motivu, svakom koraku kola, svakom zvuku tambure i osmijehu sudionika osjećala se ljubav prema onome što jesmo i odakle dolazimo.
Fotografije: Adriana Lončarević, Pavao Skočibušić, Zlatko Mesić